Ne znam koje su godine idealne da bi se čovjek suočio s vlastitim zabludama, ne znam znače li tom suočavanju uopće išta godine ili to dolazi, samo od sebe, kao plod nekakvog iskustva, odrastanja i sazrijevanja, ali u mom slučaju jedna je knjiga 'odigrala' tu ključnu ulogu. Kako se suočiti sa svim tim tmurnim naslijeđem koje zajednica, ali i pripadanje zajednici, često donosi i kada? Možda tek kada je napustimo, i ne samo emotivno, nego i fizički?

Bez obzira na to što više ne živim u BiH i što je ponekad taj osjećaj „nebivanja“ u tom prostoru i vremenu tako snažan da osjećam kao da nikad nisam bila dio tog svijeta, trajno sam i neraskidivo vezana s tom zemljom i onim njenim, hrvatskim identitetom koji nestaje.

"U ime naroda"

Pripadnost, koju ne biramo i ne možemo izabrati, možemo se tek možda kasnije odreći ili nekako zatomiti, a zašto bismo i jedno i drugo i treće, to je nekakva datost života, opasna je stvar: u ime naroda na našem su se bh. tlu počinili neki od najvećih ratnih zločina, izgovorile neke od najstrašnijih izjava u povijesti politike i stvorila takva atmosfera da je danas, bez ikakvih sankica, moguće govoriti o temeljnim i nepoželjnim narodima.

© © Ivan Giménez / Tusquets Editores / Fernando Aramburu

U jednom sam trenutku svog života osjećala ogromnu povezanost s narodom kojem pripadam. Slavila sam one velike povijesne datume; prisjećala se, na svoj način, žrtve koja je plaćena da bi se opstalo na nekom prostoru gdje je davno bilo odlučeno da ih neće i ne smije više biti; vjerovala sam, istinski sam, kao dijete vjerovala da je nekom stalo do nas, da smo im važni, da smo važni sebi, da nas vlastita mikro-povijest obvezuje , pa ako se nekada i pretjera, pravdala sam to, tražila neka smislena objašnjenja, no nije ih bilo.

Danas, kada je ta „faza“ mladosti-hrabrosti, daleko iza mene, suočavam se s vlastitim zabludama. I tko zna da li bih ikad da nije bilo knjige „Patria“ španjolskog pisca Fernanda Aramburua. „Patria“ odnosno „Domovina“ objavljena je u 2019. godine kod Frakture u prijevodu Željke Somun.

„Patria“ je veliki europski roman – dvostruka obiteljska saga, povijesno-politički roman, ali i studija kaosa i tjeskobe istodobno. Možda čak i jednog sveopćeg horora u kojem ljudi pokušavaju preživjeti, svatko na svoj način. „Patria“ je gusto napisan roman, jedan od onih velikih romana kakve pišu iskusni i istinski romanopisci u kojima nas, ne samo vode kroz kolektivne i intimne drame likova, društava i država, nego i nude prostor da čitajući proživimo i vlastitu.

Aramburu je španjolski pisac koji od osamdesetih godina živi i radi u Njemačkoj kao profesor španjolskog jezika, a njegova je knjiga postala ne samo španjolski, nego i svjetski hit po kojem je i HBO snimio sjajnu seriju. U ozbiljnim kulturama, kakva naša nije i teško da će ikada biti, veliki romani imaju i dodatnu kulisu – snimaju se serije, filmove, pisac gostuje po cijeloj zemlji i govori o knjizi, pišu se na desetine kritika, osvrta.

Što ostaje od čovjeka kada se suoči s vlastitim zabludama?

„Patria“ zapravo pokušava odgovoriti na pitanje, što ostaje od čovjeka kada se suoči s vlastitim zabludama. Što ostaje nakon što se tako duboko zagledamo u sebe i shvatimo da sve ono u što smo vjerovali i za što smo se borili, a misli se u prvom redu na te velike i mučne riječi – naciju, vjeru, državu, ideologiju, nije vrijedno ako drugi zbog tog mora umrijeti? I ne samo drugi, nego i onaj koji se pita.

Txato je vlasnik malog transportnog poduzeća kojeg su pripadnici ETA-e ubili u terorističkom napadu jer im je danak plaćao, a onda kada više nije imao, pozvao ih je na dogovor. Njihov je odgovor bilo ubojstvo. Može li se s teroristima pregovarati? Txatova sudbina tvrdi da ne može. Ali treba.

Zašto je i kako ubijen, tko ga je ubio, pitanja su na koja njegova udovica Bittori i njezino dvoje djece neumorno traže odgovore. Međutim, s druge strane, obitelj njene najbolje prijateljice Miren i njena sina, također, proživljava dramu. Jedan sin je pripadnik ETA-e i već leži u španjolskom zatvoru, drugi sin je baskijski pjesnik koji takvu borbu ne opravdava, kao ni kćer.

PR Fraktura / Naslovnica romana "Patria"

Cijena slobode

Ovo je priča o burnoj povijesti Baskije, o 40 godina ETA-e koja je prije nekoliko godina i službeno ugašena, odnosno, odustala od oružane borbe, ali prije svega o tome što ostaje od obitelji, što ostaje od čovjeka, nakon ovakvih događaja.

„Patria“ je roman o obiteljskim lomovima, o izgubljenim međuljudskim odnosim, o nesigurnostima života, o kaosu koji živimo kada nam politika, htjeli to ili ne, određuje sudbine.

Ne morate biti Španjolac da biste razumjeli, ne morate čak ništa ni znati o Španjolskoj.

Za ovu knjigu vam ne treba nikakvo 'predznanje'. Naprotiv, dovoljno je da ste samo jednom povjerovali u ispravnost „naših“ politika, da ste pomislili da smo „mi“ bolji, da je naša borba moralnija i pravednija, da su naše žrtve veće, da naši zločinci, nisu zločinci.

Cijenu "naše slobode" u ovoj zemlji plaćali su i oni "drugi", ali i mi sami. O tome je, zapravo, najviše govori Aramburuova "Patria". O svim našim domovinama, o razorenim obiteljima, o zabludama i vjerovanjima, ali ne na način da moralizira ili zauzima stranu. Kada ljudi stradavaju, nema ispravne strane. Na svakoj strani poslije kaosa ostaju nesretni ljudi.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.